Ivica je izgradio snažnu tvrtku utemeljenu na kvalitetnome radu, pomaganju potrebitima te snažnoj privrženosti obitelji i Osijeku
Danas gotovo nema nijednoga njegovoga stanovnika kojemu nije poznat broj 031 200 200, a rijetki su i oni koji ga nisu barem jedanput nazvali i zatražili prijevoz. Da bi izgradio i uspješno vodio tako veliki poduzetnički projekt, Ivica je, prije svega, trebao proći trnoviti poslovni, ali i životni put. Kako kaže, ništa nije dobio unaprijed – sve je gradio korak po korak, i to ponajprije kroz neuspjehe i nova podizanja.
“Odrastao sam na ulicama Juga 2 na kojima me ništa nije mazilo. Kada odrastate na takav način, svašta vidite i prođete. Uz to, nisam se rodio sa zlatnom žlicom, niti imao nekoga da mi da vjetar u leđa i pomogne mi da uspijem u onome što želim. Ipak, danas sam zahvalan na tome jer svatko tko prođe teži put drugačije gleda na ljude oko sebe i više ih cijeni te ima drugačiji pristup prema svemu što radi“, započinje Ivica razgovor za SiB.hr.
Nakon što je završio Ekonomsku i upravnu školu u Osijeku, krenuo je na studij od kojega je vrlo brzo odustao budući da su u njemu prevladali poduzetnički duh i želja za radom. Još kao dijete radio je tako različite poslove – prodavao garderobu, nosio gajbe pića po trgovinama i prihvaćao gotovo sve što mu je moglo donijeti zaradu. Kasnije se pak pronašao u borilačkim sportovima, a radio je i 12 godina kao zaštitar u Osijeku, Splitu i Makarskoj.
“Tamo sam također prošao kroz različite situacije koje su me dodatno oblikovale. No, uvijek sam tražio priliku da napravim nešto više za sebe“, govori poduzetnik.
Kratko je potom radio u Taxi Cammeu u kojemu je imao i vlastite franšize, ali vrlo brzo shvatio je da želi raditi na drugačiji način. Kada je 2017. godine odlučio napustiti prethodni poslovni model i pokrenuti vlastitu taksi službu pod nazivom Klobučar transferi, preko 80 kolega odlučilo ga je slijediti u tome naumu. Čekali su, kaže, više od mjesec dana da tvrtka počne raditi, bez ikakve plaće i sigurnosti, vjerujući samo u njezinu ideju.
“Htio sam raditi ono što sam i tamo, ali s posve drugačijim pristupom i vođenjem poslovanja u kojemu zaposlenik nije samo broj. Dakako, kada smo tek kretali, nismo ni mi znali toliko o tome poslu, ali čvrsto smo vjerovali u taj projekt, imajući i veliku podršku okoline“, navodi Klobučar.
Danas je u njegovoj tvrtki zaposleno preko 120 ljudi, počevši od voditelja prometa, centrale i voznoga parka, preko radnika u računovodstvu i marketingu, pa sve do vozača. S njima, kaže, njeguje obiteljski odnos, a uvijek su dobrodošli i novi djelatnici različitih generacija, ali i radnih i životnih iskustava.
“Najljepše je od svega to što tvrtka radi 365 dana u godini te 0-24, pa uvijek imate s nekime popiti kavu. Ja uvijek ulazim u nju uzdignute glave i nasmijan jer znam da sve radim korektno, a ispunjava me i zadovoljstvo mojih djelatnika. Kada to ne bi bilo tako i kada bi dolazili s grčem, bio bi to moj osobni poraz jer bi to značilo da svoj posao ne vodim dobro. Uz to, sve eventualne poteškoće uvijek rješavamo zajedno, a često organiziramo i brojna druženja te nagrađivanja najboljih vozača. Neki se naši zaposlenici čak i natječu u lokalnim gradskim ligama u futsalu“, opisuje poduzetnik.
Dodaje kako veliku pozornost posvećuju i zadovoljstvu korisnika svojih usluga, odnosno putnika. Štoviše, ako dođe do kakve neugodne situacije koje su, srećom, u njihovoj tvrtki rijetke, nerijetko ih Klobučar sam zna nazvati, ispričati im se te im ponuditi nešto kako bi nadoknadio propuštenu ili nepotpunu uslugu.
“Ne postoji posao u kojemu se ne griješi, ali problem je kada pogriješite, a ne reagirate. Ja u dobrim stvarima uživam, a loše popravljam. Kada vidim, stoga, da netko remeti naš sklad i mir, to odmah riješim. S druge strane, ako ste dobar čovjek te ako radite svoj posao korektno i odgovorno, imat ćete značajno mjesto u našoj tvrtki. Ništa manje nisu važni ni naši putnici za koje uvijek gledamo da ih ne odvezemo samo od točke A do točke B, nego da im pružimo i dodatnu vrijednost. Primjerice, starijima pomažemo da uđu i izađu iz vozila ili pak u nošenju stvari, dok bolesnike vozimo izravno do bolničkih odjela. Štoviše, onkološkim bolesnicima od prošle godine, u suradnji s Gradom Osijekom, omogućujemo i besplatni prijevoz do KBC-a Osijek“, ističe Ivica.
Mjesečno tako, tvrdi, prevezu i do 300 tisuća ljudi, i to ne samo po Osijeku, nego i do gradova poput Beča, Budimpešte, Sarajeva i brojnih drugih. Uz to, raspolažu s oko 60 vozila, među kojima su dva kombija te nekoliko limuzina. Uveli su i brojne dodatne usluge – od pet-friendly prijevoza s boksovima za pse, pa sve do autosjedalica s Isofix sustavom za različite uzraste.
Dakako, sve to iziskuje i mnogo popratnih troškova koji uključuju vozila i njihovo servisiranje, gorivo, registracije, gume, osiguranja i doprinose, dok se samo mjesečno obavi preko 5.000 pranja vozila. Unatoč tome, Klobučar smatra da je ulaganje u sigurnost jedna od najvažnijih stavki u njegovome poslu.
“Naši su vozači usmjereni samo prema vožnji i ne moraju razmišljati ni o čemu drugome. Vožnja je sama po sebi izuzetno težak i odgovoran posao, posebice stoga što su posljednjih godina osječke ceste dodatno opterećene radovima i gužvama. Osim toga, vozači moraju posebno paziti i na neoprezne pješake koji prelaze kolnik bez da i pogledaju ide li vozilo prema njima. Srećom, u devet godina poslovanja nismo imali nijednu težu prometnu nesreću, što dovoljno govori o tome koliko smo predani i organizirani, ali i profesionalni jer svaki naš vozač prije zaposlenja prođe detaljnu obuku i testove“, pojašnjava poduzetnik.
Međutim, za Ivicu posao vođenja taksi službe ne predstavlja samo prijevoz putnika, već i mnogo šire djelovanje. Osim toga što su u gradu stvorili kulturu toga da ljudi ne sjedaju za volan nakon ispijanja alkohola u noćnom izlasku, već da se obrate njima za sigurniji prijevoz kući, Ivičina vlastita životna iskustva potaknula su ga i na humanitarno djelovanje. Tako u okviru Osječkoga taxija konstantno pomaže brojnim institucijama poput škola i vrtića, a ostvaruje i brojne suradnje s Gradom i Županijom.
“Prošao sam ulicu i znam što znači pomoć, ali istovremeno želim vratiti i gradu i njegovim ljudima jer bez njih ne bi bilo ni naše priče. Uvijek, stoga, dio sredstava odvajamo i za donacije potrebitima. Moja je filozofija jednostavna – ako mogu pomoći, pomoći ću, što upravo i činim i to me također ispunjava“, kaže Klobučar.
Osječki taxi tako je djelovao u kriznim situacijama poput potresa u Glini i Petrinji te katastrofalnih poplava u Jablanici. Svake godine organizira i božićne predstave na kojima se okupi i do 200 djece, dok su tijekom pandemije koronavirusa besplatno vozili potrebite, iako su i sami bili na rubu opstanka, ali istovremeno i pod rizikom da i oni sami, stoga, obole.
Međutim, posebno mjesto u cijeloj priči za Klobučara ima KBC Osijek. S humanitarnim radom usmjerenim prema navedenoj instituciji intenzivnije je krenuo nakon teške operacije svojega najstarijega sina Nike koja je uspješno obavljena upravo zahvaljujući tamošnjim djelatnicima.
“Kada sam vidio pristup tamošnjih liječnika i medicinskih sestara, zbog kojega sam bio uvjeren da će se moje dijete izvući, obećao sam samome sebi da ću uvijek biti na dispoziciji za njih“, objašnjava Ivica koji je tada odjelima Dječje kirurgije i Pedijatrije osječkoga KBC-a donirao 20 tisuća kuna.
Iza njegova velikoga poslovnog uspjeha, tvrdi, stoji upravo obitelj koju je i osnovao nakon osnivanja Osječkoga taxija. Sa suprugom Anom, koja je ujedno i suvlasnica tvrtke, ima četvero djece – spomenutog osmogodišnjega sina Niku, sedmogodišnju kćer Ivu te blizance Matu i Kaju koji imaju tri i pol godine.
“Kada dođem s posla, to je kao kada je mobitel na dva posto baterije. No, kada ugledam svoju ženu i djecu koja se sjure na mene i viknu mi ‘tata, tata’, odmah dođem na 200 posto te dobijem tu neku energiju i snagu. Dakako, važno mi je da ih svojim radom nikada ne osramotim te me upravo oni potiču na to da naše poslovanje bude još bolje i da stvaramo još više novih projekata“, navodi poduzetnik koji se u slobodno vrijeme još bavi treniranjem i putovanjima.
Tako je prije dvije godine osnovao i tvrtku KT Automobili koja se bavi prodajom i uvozom rabljenih automobila. Kada je u pitanju budućnost Osječkoga taxija, planova mu ne nedostaje. Uz stalna ulaganja u vozila te nedavnu kupovinu još 20 Toyota Corolli, na tržište bi, najavljuje, uskoro trebali izbaciti potpuno novu aplikaciju koja će, osim taksi usluge, nuditi i mogućnost naručivanja i dostave 0-24, i to ne samo na području Osijeka, nego i okolice.
“Izuzetno sam poduzetan i organiziran te ne volim prazan hod. Tako u listopadu idem u Kinu kako bi se još dodatno educirao. U našemu poslu stalno trebate pratiti tržište, ali i biti naoružani vremenom i strpljenjem, što posebno vrijedi za nove poduzetnike u taksi službama. Dakako, dobro je kada ima konkurencije, ali one zdrave. Ja svoj posao ne radim, nego ga živim i uvijek volim reći kako je Osječki taxi moje peto dijete“, zaključuje Ivica.
Izvor: SiB.hr
Pogledajte i ostale članke:
